31.01.2015.
Na
ovaj dan navršava se 21 godina od završetka životnog puta moje majke. Ne, možda
to i ne bi bilo tako strašno da je sve išlo svojim prirodnim tokom. Nekako nam dođe kao normalno da djeca sahranjuju roditelje bez obzira u
kojoj godini ih smrt zatekne.
A nju, smrt zadesi ratne 93. u 72. godini života, bježeći pred
četničkim hordama, u selu Višnjica na obroncima planine Čemerno. Nažalost, za
nju je to bio preveliki napor... staračko srce nije izdržalo.
Pored nas, svoje troje djece koji nismo mogli biti
prisutni, vječno počivalište našla je na mjesnom groblju Kruge na Taračin Dolu. Po
pričanju njenih komšija i prijatelja sahranjena je
na brzinu uz pucnjavu i zvuke granata za vrijeme borbi na tom terenu, a groblje se
nalazilo u sredini.
---
Dok je bila
živa nikada nisam ni pomišljao da bih mogao ostati bez nje, a sada, žalim svaki
trenutak koji nismo proveli zajedno. Često, kada mi misli odlutaju do nje, dolazim
do istog zaključka: sa majkom, život je
bio mnogo ljepši i jednostavniji, a svaki sekund uz nju, kao najveći praznik.
---
Potomak je
poljskih kolonista, rođena kod Prnjavora 1922. godine, a u Sarajevo je došla davne 1939. Neizmjerno
je voljela ovaj grad, Bosnu i njene
ljude.
Neka
je slava ženi, majci, a njoj... neka je laka ova zemlja bosanska!
Groblje Kruge - Taračin Do |
Ovo je ostalo od njenog doma (supruga i ja 1996.)... |
... gdje sam pronašao samo ovu čašu |
Tuzna sudbina!
OdgovoriIzbrišiNeka joj je laka bosanska zemlja